No Pasaran

VIVA LA EVOLUCION!

02.12.2009.

Forenzika

Dva policajca vrše uviđaj nakon fatalne prometne nesreće.

Pita prvi:

"Gdje je noga?"

Drugi odgovara:

"U njivi."

Prvi:

"Gdje je ruka?"

Drugi:

"U njivi."

Prvi:

"Gdje je glava?"

Drugi:

"Na asvaltu"

Prvi:

"Jel' se piše asvalt ili asfalt?"

Drugi šutne glavu i kaže:

"U njivi."

20.10.2009.

Ginekolog i 10 stvari koje ne bi smio činiti

01.10.2009.

Tribute to

06.08.2009.

...

Amar konačno može da vidi ubicu. Na ekranu se pojavi poznato lice. Prepoznaje sebe.
Srce mu još brže zalupa. Na trenutak je zurio u prazno. Podiže se, pozva 911 i ostavi slušalicu podignutu.
 
Pomisli kako je svak sevep svoje smrti – podignu kuhinjski nož, isti onaj s kojim je pobio cijelu porodicu i povuče tanku crvenu liniju preko vrata. Što je linija postajala deblja, to je svjetlo bivalo sve slabije. Zvuk sirene nadolazećih policijskih auta nije više mogao čuti.
 
Sutradan je u Seminole Croniclu u crnoj hronici objavljen članak o ubici, koji je poklao cijelu porodicu, a zatim ubio i sebe u porodičnoj kući u Longwoodu. Identitet ubice još nije skroz razjašnjen. Navedeno je i to, da je u džepu pronađen dokumenat, koji se čini kao ID iskaznica iz Jugoslavije na ime Stanimir Stanković. Iskaznica je stara 20 godina, te je zatražena pomoć jugoslovenskog konzulata u Washingtonu. Ujedno se mole svi, koji nešto znaju o Stanimiru Stankoviću da se obrate najbližoj policijskoj stanici.
  
06.08.2009.

...

...
Kuća je bila američki san. Prostrana montažno-drvena, sa prizemljem i potkrovljem. U dvorištu uredno podšišana trava, dva palmina drveta, nekoliko žbunova jarko crvenih ruža, ležaljke i bazen. Popločana staza vodila je do ulaznih vrata. Vrata su bila otvorena, što mu je bilo čudno. Pozvoni jedanput, dva puta, niko se ne javi. Odluči da uđe. Zapahnu ga zadah usirene krvi. Sledi se. Na podu, pored štoka je ležalo beživotno tijelo, još jedno žensko bilo je na stepenicama. Nije znao šta da radi. Provirio je u dnevni boravak i tu je vidio i sklupčano beživotno tijelo drugog rođaka.  
 
U dnevnoj sobi TV je još radio. Programa nije bilo, samo snijeg i šuštanje. Na stolu pepeljara puna opušaka. Niko od mojih ne puši - pomisli. Na sofi je ležao kuhinjski nož, a na njemu zgrušana krv. Camcorder je bio priključen na TV. Iako je znao da ništa ne smije da pomjera sa mjesta zločina, Amar sjede i premota snimak. Pritisnu play. Prvi kadar je potvrdio njegovu sumnju, da se radi o snimku, kojeg je napravio ubica. Snimak prikazuje osvijetljenu sobu, otvoren prozor, njihanje zavjese. U sobi rođak Ismar sluša muziku. Kamera prelazi na ulazna vrata. Ismar izlazi. Srdačan pozdrav. Žrtva je poznavala zločinca. Ulaze u sobu, Ismar se okreće prema bifeu i vadi čaše, okreće se ponovo da izvadi flašu njegovog omiljenog Whiskeya Glenffidich. U tom momentu nož sijevnu i zabi se Ismaru u gornju desnu plećku. Flaša pade iz ruku.
Amaru se sledi krv u žilama. Drhato je. Razmišljao je, kakav bolestan um, može snimiti ubistva i onda smireno sjesti ispušiti cigaretu i pregledati ih na TV-u.
Ismarovo unezvjereno lice pokuša da ispusti krik. Prije nego što se srušio uslijedila su još dva udarca u predjelu stomaka i srca. Oko tijela u trzajima širila se lokva krvi.
Na vratima se pojavi Asmir, mlađi od dva brata. Na trenutak mu se na licu vidjela nevjerica. Grč. Pokuša da pobjegne, no zločinac je bio brži. Obara ga na pod i jednim potezom prereže grkljan. Tijelo se koprca. Krv iz arterije poput vodoskoka šiklja po zidovima. Kapljice se slijevaju niz objektiv kamere. S drugog sprata silazi žena u spavaćici. Vrišti. U momentu ne zna kuda će. Onda kao da se odluči da bježi ka gore. Nož ju je prvo porezao po lijevoj butini, a onda prerezao ahilevu tetivu desne noge. Pada na koljena. Ubica je okreće. I zabija nož u grudi žene. Iako je tijelo beživotno, udarci se redaju i redaju. Ubica se podiže sa tijela. Pravi krug kamerom i okreće je prema sebi.
...
05.08.2009.

...

...
Nakon što je prošao znak, koji ukazivao da se upravo nalazi pred najvišim brdom u državi visokog cijelih 316 stopa, zaustavio se na benzinskoj pumpi, da natoči goriva i kupi pive. Vodu nikad nije pio. Govorio bi:
„Da je voda zdrava – žabe bi bile najinteligentnija bića.“
Digitalni termometar je pokazivao 96 F. Amar se nakon svih ovih godina još nije bio navikao na američki mjerni sistem, tako da nije imao pojma, kolika je temperatura. Njemu je bilo vruće kao u paklu, a koga ionako boli kurac je li to 32 ili 38 C.
 
Naišao je na tablu Welcome to Seminole County, jedino valjda što je još ostalo od Seminola ratnika, tu je trebao da skrene desno i nekih kilometar i po dalje u Longwoodu  je kuća njegovih rođaka. Na svom telefonu je kad se probudio našao zabilježen poziv. Vrijeme poziva je bilo 3:38. Nije imao pojma zbog čega bi ga neko u ta doba zvao, a pogotovo neko od rodbine. Zvao ih je jutros, no niko se nije javio. Mora da su spavali. Krenuo je ka njima, ovu posjetu je već ionako ranije dogovorio.  
 
Amar se nije mogao baš posve sjetiti prošle noći. Poslije posla je sa Jeanom, čovjekom s kojim je dijelio tri kvadrata fast-fooda otišao na piće, da proslavi rodjendan. Počeli su s pivom, prešli na tequilu. Sjeća se još samo zavodnog pogleda debele Kreolke Jaquline, a poslije toga ništa, totalni black out. Ne zna ni kako je došao kući. Nije to bilo ništa čudno, sva njegova opijanja završavala su tako, da se ničeg nije sjećao.
Dok je radio javljao rezultate Major League profesionalne američke baseball lige, sporta čiji smisao Amar nikako nije mogao da shvati, auto se lagano zaustavilo pred kućom, u Elm Street Nr. 27.
...
05.08.2009.

Sun is setting like molases in the sky

Sun is setting like molases in the sky ... – pjevušio je Amar Lojo, slušajući Alanah Miles u svojoj polovnoj Toyoti Carini metalik crvene boje model iz 1997, vozeći se autoputem na sjever ka Sanfordu. Nije nešto posebno preferirao Toyotu, ali je ovaj model odabrao zbog imena i objašnjenja djevojkama, šta ime tog modela na njegovom jeziku znači.
 
Amar Lojo 38-godišnji izbjeglica iz Bosne. Tačnije iz Hercegovine, iz Nevesinja, kao i svi Hercegovci volio je toplotu ali ne i vlagu. Čudnim božijim putevima je uspio početkom 92 da pobjegne od zla svojih komšija Stankovića, koji su tražili osvetu za zlo Loja od prije pedeset godina, a ovi opet za zlo Stankovića od prije i tako unedogled. Odlučio je da prekine ovaj niz. Put je vodio preko Hrvatske, Slovenije, Austrije pa do Njemačke. A onda poslije pet godina provedenih u azilantskom Heimu na periferiji Duisburga konačno se dokopao Sjedinjenih Država. Žudio je za Kalifornijom, Holywoodom, a dobio je državu, koja svoje ime može zahvaliti katoličkom uskrsu. Na Pascua Floridu 1513 a.d. Španac Juan Ponce de Leon otkri ovu zemlju.
 
Septembar je i već je četvrti mjesec tropskih noći, četvrti mjesec nespavanja za Amara.  
Amar Lojo 38-godišnji izbjeglica iz Bosne, nesvršeni student elektrike, već deset godina se znojio pečući burgere, gurajući se sa crncem sa Haitia u pokretnom fast-foodu gazde Juana, Kubanca pobjeglog od Castra. Naveče bi se vratio u svoj sobičak, popio dva-tri buda i izdrkao misleći na jebizovne JLO-guzove gazdine žene. Amar nije imao stalne djevojke, pokadkad bi se zadovoljavao latino-kurvama, a najčešće se zadovoljavao sam. Rado je posezao za analgeticima, kako bi ublažio stalni bol u glavi, koji je iz samo njemu znanih razloga pripisivao vlazi i klimi.
...
22.07.2009.

Zappa

21.07.2009.

spot uz 40.-tu godišnjicu: Moon River

15.07.2009.

IBRAHIM


Noviji postovi | Stariji postovi

No Pasaran
<< 05/2011 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

MOJI LINKOVI

KNJIGE - PREPORUKA
[url=http://www.naklada-ljevak.hr/knjiga/show/id/233]Kod Alberta - zbir sjenki Autor :Velibor Čolić ( Pisac )
«Neki ljudi i neki događaji u ovoj priči su izmišljeni. Druge ličnosti bi mogle biti stvarne, stvarne su i smrti, samo se nekom čudnom konstelacijom jedan dio Bosne preselio u Francusku. Neki bi mogli biti rodjeni u Modriči, drugi u Beču, Bruxellesu ili Parizu... Grad je Narseille, kojeg naravno nema, no koji je mogao postojati u nekoj drugoj stvarnosti; u nekoj arhitektonskoj sumnji negdje između Sarajeva, Dubrovnika i stvarnog Marseillea. Zbir sjenki je svugdje isti. Zemljopis je nebitan, historija nije učiteljica života a literatura je nedovoljna i slaba. Jedino su još ofucane parabole moguće da bi se pisalo o zemlji koje više nema». Ovako Velibor Čolić započinje svoj kratki roman Kod Alberta, kojim se, nakon desetogodišnjeg objavljivanja na francuskom jeziku, najekstravagantniji pisac generacije osamdesetih vraća tamo gdje je 1987. započeo, naime u hrvatski jezik i književnost. Kod Alberta fantazmagorična je priča o opkoljenom gradu i ljudima koji su se u njemu tih dana zatekli, svojevrsnom međunarodnom skupu picara i probisvijeta s kraja 20. stoljeća. Wolk, Swan, Ezekhiel, Leo Banana, Lilly Fellini, Jules Coyote, Lio Kinez zvani Pas, Faruk Duša, Linda Lovelace, Tony Zappa & Maradona, samo su neki od dvadesetak likova kroz čije brze biografije s nizom osobnih detalja, sugestivnim, poetskim stilom, Čolić pripovijeda univerzalnu priču o onoj sivoj zoni gdje se dodiruju Dobro i Zlo, a koja je od 1990. do 1996. bila itekako aktualna u Hrvatskoj i BiH. Svojim ratnim pričama Čolić, jedno vrijeme i sam - u uniformi HVO-a - izravni sudionik rata, u Francuskoj je privukao veliku pozornost kritike i najšire čitateljske publike. Njegova zbirka priča «Bosanci» doživjela je nekoliko izdanja, a potom je odbio zahtijev izdavača da napiše još jednu knjigu s ratnom tematikom, s obrazloženjem da on piše isključivo ono što osjeća da mora napisati. Ovim kratkim romanom, napisanim na hrvatskom jeziku, Čolić se, srećom po literaturu, vratio temi rata, na način na koji to još nismo vidjeli u hrvatskoj književnosti.[/url]


[url=http://www.bhdani.com/biblioteka/default.asp?id=47] Mihail Afanasjevič Bulgakov
Majstor i Margarita[/url]


[url=http://www.bhdani.com/biblioteka/default.asp?id=22] Danilo Kiš
Grobnica za Borisa Davidoviča[/url]


VIC DANA


Na stranici bilo, a da ni sami ne znaju što




   





Elektronska Intifada
electronicintifada

MOJI FAVORITI
blob
Dead Poets Society🖤
U urbanoj sahari života
The Dewd's
apartman vargas
Superpenzioner
Mjesečevi Prsti
Aime Sati
Backpacker
Corto Maltese
STRANA 212
Koko Kokano
... by Tratinčica
BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
Zijan-ćerka
la cucaracha
St Binarius
KALEIDOSKOP
Sevdah Paule Horvat2
Joie de Vivre
IN TIME
United Darkness of Plamenko
Hodnik mojih zelja....
Dvadest devet
KATET
ludi konj
boriscigler
OLEANDAR
TALIBAN
Jarane, de!
Bepo čistač ulica
Čiste namjere / Pure Intent
korak u prazno
mirisdunja
nesvjesna's
glumacmostarski
PLJUVAONICA
vitkepsorteR
LETARGIJA
THE ODBORNIK
i eto tako...
Ambasadorov blog
Predsjednikov blog
zora
BOSANSKO PISMO
putujem
Jukebox Babe
Tuzlanske priče ili o svemu po malo na moj način
Filozofija palanke
korisnik offline čune
više...

BROJAČ POSJETA
92841

Powered by Blogger.ba